Prolaze minute, sati... Nižu se dani, sedmice...
Radni dani su ponekad dugi, prepuni obaveza, ugodnih i neugodnih sticaja okolnosti.
Al hvala Bogu, dolazak kući je uvijek ugodan.
Ugodni momenti u domu učine da se zaboravi dug dan, nečija teška riječ i mnogobrojne obaveze.
Čovjek je uvijek zadovoljan kad je u domu svom jer je to mjesto gdje najtoplija ljubav stanuje...
Dom i srce – više od toga ti nije potrebno da bi bio sretan.
~ Fil Bosmans
Čovjek koji je doživio 70 godina dobio je bolest koja mu je onemogućavala da urinira (mokri).
Doktori su mu rekli da je potrabna operacija kako bi ozdravio. On se složio da se uradi operaciju jer je bol bio prisutan već nekoliko dana.
Kada je operacija bila gotova doktor mu je uručio račun koji je sadržavao sve troškove tretmana. Nakon što je pogledao račun čovjek je počeo plakati. Kada je ovo vidio doktor je rekao:
"Ako je cijena prevelika, mogli bi smo napraviti sporazum sa vama." Čovjek je na to odgovorio: "Ne plačem ja zbog novca; plačem zbog toga što mi je Allah omogućio da uriniram (mokrim) već 70 godina i nikada mi nije poslao račun."
"I daje vam od svega onoga što od Njega ištete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. – Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan."
(Ibrahim, 34)
”O robe Moj, zar Me se ne stidis?!
Kada ti dodje pismo od nekog tvoga prijatelja, dok si na putu, ti skreces sa puta, sjedas radi njega, da bi citao i razmisljao o svakom slovu pazeci da ti sta ne promakne.
A ova Moja Knjiga (Kur'an) tebi je objavljena. Pogledaj koliko Sam tebi u njoj opsirno govorio i koliko Sam ti puta ponovio da razmisljas o njenoj sirini i dubini, a ti okreces ledja. Zar sam ti Ja bezznacajniji od nekog tvog prijatelja???"
A srca se doista, kada se Allah spomene, smiruju
(Er-Ra'd - 28)..
Svaki dan nam donosi brojne nove prilike...Te prilike mogu nam donijeti...novi osmijeh...novu ljubav...novog prijatelja...
Međutim...te prilike mogu i donijeti...novu suzu...novo razočarenje...novu bol...
Treba samo znati koju priliku zgrabiti, a koju propustiti..
Ebu Zerr el-Givari radijallahu anhu, rekao je:
“Moj prijatelj preporu čio mi je sedam stvari:
-Da volim siromahe i da budem blizak s njima,
-Da gledam u onog ko je slabijeg imovinskog stanja, a ne onog ko je iznad,
-Da čuvam i održavam rodbinske veze, makar me oni napustili,
-Da nikoga ni za što ne molim,
-Da govorim istinu makar ona bila i gorka
-Da se zbog Allaha ne plašim ničijeg ukora
-Da što vi še izgovaram ‘la havle ve la kuvvete illa billah,’ jer su ove riječi zaista iz riznica ispod Arša.”
( hasen )
Najtoplije oko Sunce ima žuto oko -
visoko, visoko.
More ima plavo oko- duboko, duboko.
Zemlja ima smeđe oko- široko, široko.
Svako ima svoje oko- široko, duboko...
Sa njim gleda,
s njim se smije.
Al´od svih je
NAJTOPLIJE :
Oko što ko vatra grije,
oko što se meni smije,
oko što se brine za me...
To je OKO MOJE MAME! ♥
Ako inšaAllah uđem u Džennet i kada mi budu predočili hurije koje me sljeduju, okrenuti ću glavu i čeznutljivim pogledom tražiti voljenu, onu koja je uz mene bila i na Dunjaluku. ♥
''Sabur je da savladaš dušu kada je uznemirena i ljuta, i da
suzdržiš jezik da se drugima žali i jadikuje, i da spriječiš tijelo da čini ono što ne treba.''
Ibn Kajjim El-Dzevzijje
Dragi naši roditelji,dobri naši staratelji.
Bojite se dragog Boga,Stvoritelja pravednoga.
Djecu svoju vi imate,da li dužnost svoju znate.
Morate nas naučiti,kako ćemo dobri biti.
Šaljite nas u mektebe, spasit ćete sami sebe.
Pa shvatite naše stanje,nama svima treba znanje.
Ocem se je časno zvati,a još više biti mati.
Al pred Bogom nije lahko, čuvajte se veoma jako.
Hranite nas iz halala zarađenog svoga mala,
čuvajte se od harama,jer bi bilo teško vama.
Bodrite nas da klanjamo,da radimo i učimo.
Pitanja će bit vama teška,ako bude vaša greška.
Pitanje:
Es-selamu alejkum!
Imam 17 godina i zanima me kakav je propis o samozadovoljavanju. Naime, kad kažem prijateljima da je samozadovoljavanje haram, oni pitaju pa šta je zamjena, ne možemo postiti 10 godina. Allah vas nagradio, odgovorite mi što prije.
Odgovor:
Većina islamskih učenjaka, pravnika sve četiri škole, smatra da je samozadovoljavanje, kako za muškarca tako i za ženu, haram ili zabranjeno. Ibn Abidin, hanefijski pravnik, kaže: ''Masturbiranje ili samozadovoljavanje, bilo rukom ili nečim drugim, je haram.''
Znameniti malikijski pravnik Halil kaže: ''Znaj da je samozadovoljavanje rukom haram, bez razlike da li se bojao bluda ili ne.''
Šafijski pravnici, među njima Zekerijja el-Ensari, za riječi Uzvišenog: ''Oni koji svoja stidna mjesta čuvaju osim za svoje žene…'', kaže: ''Imam En-Nevevi je za samozadovoljavanje rekao da je haram, bez razilaženja učenjaka oko ovog pitanja.''
Ibn Kudame kaže:
''Ko se samozadovoljava rukom, počinio je haram.''
El-Behuti kaže:
''Ko se samozadovoljava, bio muškarac ili žena, počinio je haram, a samim tim zaslužuje i šerijatski neodređenu kaznu.''
Dokazi da je samozadovoljavanje haram su sljedeći:
Allah, s.v.t., kaže:
''Oni koji svoja stidna mjesta čuvaju osim sa svojim ženama ili onoga što je u njihovom posjedstvu, oni za to neće biti kuđeni. Ali onaj ko bude htio nešto više od toga, to su oni koji su prešli granice.'' (El-Mu’minun, 5-7)
Allah, s.v.t., kaže:
''Neka čednost čuvaju oni koji ne mogu da se ožene sve dok im Allah ne podari blagodat iz obilja Svog.'' (En-Nur, 33)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:
''Omladino, ko može od vas da podnese troškove braka, nek se ženi, jer će mu biti bolje za obaranje pogleda i čuvanje spolnog organa, a onaj ko ne može, neka posti jer mu je post najbolja zaštita.''
(Buhari, Muslim, Ebu Davud, Ibn Madže, Tirmizi, En Nesai i drugi)
Dakle, na osnovu prethodnih dokaza, ajeta i hadisa, kao i mnogih naučnih i medicinskih dokaza, očigledno je da je samozadovoljavanje haram.
To što pojedini tvrde da je nemoguće postiti deset godina, nije istina. Onaj ko traži od Allaha olakšanje, Allah će mu ga i darovati. Uvijek poslije poteškoće dođe olakšica. Slast imana se ogleda u pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.
Tako da onaj ko traži da mu Allah podari strpljivost, Allah će mu je podariti. Onaj ko traži od Allaha da mu pomogne u braku, Allah će mu pomoći da se oženi.
Brak je korak na koji se smije i treba odlučiti svako onaj ko osjeti strah da će zapasti u bilo koji vid harama, bez razlike da li se radilo suštinskom bludu ili o samozadovoljavanju, jer svakim grijehom čovjek biva sve udaljeniji od Allaha, s.v.t., i Njegove milosti.
Osim toga, vrata tevbe su otvorena, ali čovjek ne zna kada će ga smrt pogoditi, tako da ne treba odugovlačiti sa brakom niti se prepuštati šejtanovim spletkama.
Ko želi više da sazna o ovoj temi, neka provjeri kod medicinskih stručnjaka kako bi mu dali više informacija o štetnosti ove navike.
Odgovorio: Harmin Suljić, prof.
1. Zemlja je omotana svojim omotačem
2. Voće je omotano korom koja njih štiti
3. Sablja se čuva u svojim koricama
4. Olovka bez svog kapka se sasušuje i postaje beskorisna, pa se baca u smeće
5. Jabuku kad ogulimo brzo se kvari
6. Banana bez kore brzo pocrni
7. A što misliš što naše kćeri zamotavaju svoje knjige i sveske? - Da bi ih sačuvale...
Žena je lijepo cvijeće koju svako želi ubrati, zato moramo je čuvati sa hidžabom!
Moj babo...
Kakva gordost i poštovanje izvire iz te dvije riječi. Babo, ta riječ mi miriše sabahskim ezanom kada smo zajedno, babo i ja, ruku pod ruku, išli u našu džamiju. Babo, to je sinonim za moje djetinjstvo. Babino izgaranje i težak posao, samo da bi nama komad hljeba brižno priskrbio.
Kada izgovorim riječ Babo, pred očima vidim izlizan očev kaput i zakrpljene pantole, pogrbljena leđa i bijeli somun koji pruža nama djeci vraćajući se iz čaršije. Babo, to je lice puno briga izbrazdano sa bezbroj bora, koje za nas uvijek nađe topao osmijeh i utjehu.
Moj babo je imao rješenja za sva životna pitanja i probleme. Uz njega me ničega nije bilo strah. Moj babo, kada ujutro kahne, ja znam da će mama opet napraviti doručak; da ćemo svi zajedno sjesti za sofru da se jagmimo za pogaču, čorbu, grah, pitu, pekmez iz tanjira i kiselo mlijeko u čaši.
Moj babo, kada progovori, ja znam da će nešto veliko reči o životu na ovom dunjaluku, o mojoj školi, o mom rahmetli djedu. Kada on govori, mi svi moramo da ga slušamo. Kamo sreće da sam više zapamtio babinih mudrosti, pa da ih sada kao biser sipam svojim jaranima i da se time dičim i ponosim.
Velim vam da je moj babo bio najveći i najmudriji čovjek u mom životu. Kada bi on krenuo sa mnom u njivu, dok sam bio mali, ja sam za njim morao sve trčati. Imao je, brate, veliki korak. Kada bih se trčeći umorio, babo bi me stavio na svoja ramena, tako da sam tada bio najveće dijete. U tom položaju sam osjetio da sam babi važan. I bio sam ponosan.
Moj babo je svakome pomagao; i prosjaku i bogatašu, i učenom i neznalici, i starijim i djeci i insanu i hajvanu. Samo, nije nikada znao pomoći sebi. Danas ga tek razumijem. Sada znam zašto je imao izlizan kaput i pantole, ispranu, vehdu košulju i iznosane kundure i opanke.
Moj babo je veliki čovjek. On je znao zašto to čini. Nije ga zbog toga bilo stid i nije zato bio žalostan. Moj babo je to radio za svoj evlad , za svoju dragu djecu, jer nije htio da postanu »dronje«. On je nama često govorio:
»Nemojte biti dronje.« Moj babo je ulagao u nas kao svaki dobri babo. Želio je da mu se djeca ne napate u životu. On nas je slao u škole i zato mu velika hvala.
Dragi moji ahbabi, ne zaboravljajte dobrotu naših baba, sjećajte ih se, i živih i mrtvih, jer nije šala imati babu koji je sve dao za tebe, da te izvede na selamet.
Upamet!
Dva ahbaba, dva muslimana, bili su nerazdvojni. Nije se nikako mogao vidjeti jedan bez drugoga. Međutim, jedne godine Uzvišeni Allah je dao da se razdvoje. Jedan od njih je imao potrebu, posao koji je morao obaviti u drugoj zemlji. Taj posao je potrajao.
Poslije nekoliko godina, desetak ili nešto više, vratio se ovaj i potražio svoga druga na starom mjestu, tamo gdje je oduvijek stanovao. Obavjestili su ga da on, njegov drug, već odavno tu ne stanuje, a gdje sada stanuje -nisu mu znali reći. Tražio ga je na svim mjestima u gradu, ali niko ništa nije znao o njemu.
Ovaj, dok je boravio u drugoj zemlji, obavljao posao zbog kojeg je otišao, nakon što je hairli završio svoj posao, zavjetovao se da neće nikoga kome bude bila potrebna pomoć, ostaviti a da mu ne pruži pomoć onoliko koliko on bude mogao. Putujući tako kroz okolna mjesta i tražeći svog prijatelja, jedno veče prolazio je kroz staro, naizgled napušteno naselje, sve je bilo porušeno, niko se nije mogao nadati da tu neko stanuje.
Odjednom, u toj mrtvoj tišini, začuo se krik, urlik koji je izkazivao veliku dozu bola. Odmah se uputio mjestu iz čijeg se pravca začuo jauk. Došao je do jedne porušene kučice i pokucao na vrata. Nakon nekoliko pokušaja, otvorila su se vrata uz veliku škripu. Iza vrata stajala je djevočica od nekih desetak godina.
Njena odjeća sva je bila pohabana, dotrajala, djevojčica je bila sva u suzama.
Upitao je ovaj čovjek: ''Jeli se iz ove kuće čuo jauk?'' Mala djevojčica je kratko klimnula glavom i kroz suze progovorila: ''Da, to moj babo upravo sada umire.''
Kaže ovaj čovjek: ''Ušao sam u prostoriju koja je slabo osvjetljavala mala svjetiljka. Sva prostorija je zaudarala čudnim mirisom. Na starom krevetu, na sredini dobro provaljenom, ležala je nepomična silueta, ležao je čovjek.
Nakon što sam se primaknuo licu tog čovjeka, pored čije glave je bila mala svjetiljka, njegove usne tiho su prošaputale: ''Konačno si me našao moj stari prijatelju.''. Zaprepastio sam -kaže ovaj -nisam mogao da dođem sebi. Zar je ovo moj nekadašnji nerazdvojni prijatelj? Odkuda ovdje? Ko je ova djevojčica? Toliko dugo ga nisam vidio i on sada umire. Pitanja su se nizala.
Upitao sam ga plačući: ''Šta se to desilo s tobom? Znao sam te zdrava i čila, lijepa, uvijek radosna...''
Prijatelj nakon što je nekoliko puta prikupio dah, otpočeo je. Pričao je kako je u njegovoj blizini stanovala jedna lijepa djevojka, prelijepa. Nakon što su se nekoliko puta sreli njihovi pogledi, šejtan je počeo da kola..
Sastali su se nekoliko puta i obećali jedno drugom na vjernost. Obećali su jedno drugom da će se uzeti, ali ''babo, majka... treba čekati.'' Šejtan ih je naveo da učine zinaluk.
Nekoliko puta poslije toga, ova djevojka je tražila od njega da se uzmu, a on je uvijek nalazio izgovor: ''babo, majka... treba čekati''. Stalno je odgađao. Međutim, kada se ukazala trudnoća ove djevojke, on nije više mogao naći izgovor. Šejtan ga je ponovo naveo na grijeh. Savjetovao mu je da pobjegne, nestane iz svog mjesta.
Pobjegao je ovaj, nadajući se da će se time sve završiti, ali bježanjem od problema, sami problemi se ne rješavaju. Poslije nekoliko godina, dolazi pismo na njegovu adresu, otvara pismo, kad tamo na starom, uveliko pocjepanom papiru, nekoliko reda ispisanih kao drhtavom ili bolesničkom rukom.
To je bilo pismo djevojke s kojom je počinio zinaluk. U pismu između ostalog, pisalo je:
''Ovo ti pismo nepišem kako bi obnovili našu nekadašnju ljubav i ponovo se sastali, nego ovim pismom želim da te obavjestim da si ti ubio moju majku i mog babu. Srce im je puklo za onim što se desilo sa mnom. Ja, nakon što sam se porodila, ostavila sam ih i pobjegla sa ovom našom siroticom.
Umrli su žaleci za mnom. Umrli su, a sada umirem i ja. Molim te samo da me pronađeš na ovoj adresi i pobrineš se za ovu našu siroticu.'' Zatvorio je pismo i odmah se uputio na adresu spomenutu u pismu. Došao je pred staru porušenu kučicu.
Pošto, poslije njegovog kucanja niko nije otvarao, ušao je u mračnu sobicu i kraj male svjetiljke, zatekao svoju malu djevojčicu, svu u suzama, plakala je nad svojom majkom koja je već bila umrla.
Kaže ovaj: ''Te noći sam se zavjetovao da ću živjeti onakvim načinom života kakvim je i ona živjela, sve dok me Allah ne usmrti u mukama u kojem je i ona umrla.
Evo sada umirem i nadam se da će mi Uzvišeni Allah oprostiti moj grijeh koji sam počinio, a tebe moj stari prijatelju molim da se pobrineš za ovu malu moju siroticu.''
Zatvorio je oči,i ispustio dušu...
Samo Allahovom milošću ti si blag prema njma;a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.
( 'Alu-Imran, 159. ajet)
Nije ljubav laka riječ
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
nije sreća što u srce zna sjeć
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
nje ludost kriva za sve
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
ali su krive oči te..
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
Nije uvijek bolno voljeti
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
ali teško je jer zna boljeti
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
nije sve u lijepoj riječi
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
jer ruže znaju više peći..
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
Nije dovoljno znati da te voli
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
a da te sutra nj.postupak za boli
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
nije sve u riječima izgovorenim
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
već u trenucima tebi podarenim..
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
ka budeš u srcu siguran
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
da ti je netko u potpunosti predan
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
tad znat ćeš što znači kad te netko voli
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
Takva ljubav rijetko zaboli..
Dzevad ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥
